Tko će biti retorički pobjednik u kampanji za Predsjedničke izbore?
 |
Grafika: Anita Prka Đurašić |
Kada analiziramo komunikacijske stilove kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima, važno je razumjeti kako svaki od njih koristi u javnim nastupima govor tijela, mimiku, gestikulaciju, ton, jezik i poruke kako bi se povezao s biračima ili određenom skupinom birača. Svaki od ovih kandidata pokazuje specifične komunikacijske strategije koje odražavaju njihove političke stavove, ali i osobne karakteristike. Usporedili smo Zorana Milanovića, Dragana Primorca, Mariju Selak Raspudić, Ivanu Kekin i Tomislava Jonjića.
1. Zoran Milanović – Stil: direktan i provokativan
Zoran Milanović već duže koristi vrlo izravan i često provokativan komunikacijski stil usmjeren protiv establišmenta, čineći tako njegovu suprotnost. Njegov govor je zasićen uličnim žargonom, što mu je priskrbilo popularnost među običnim građanima i biračima, oštar, sarkastičan i vrlo samouvjeren u pogledu širine svoga znanja. Kroz njegove izjave često se provlači snažna retorika koja cilja na izazivanje reakcija i privlačenje pažnje medija. Milanović se oslanja na autoritativni ton, čime stvara dojam političkog lidera koji ne pristaje na kompromise. Ovaj stil može biti privlačan onima koji traže političkog lidera s jasnim stavovima i mišljenjima, protivnicima establišmenta, no također može izazvati polarizaciju među biračima.
2. Dragan Primorac – Stil: suptilan i analitičan
Dragan Primorac koristi suptilniji i analitički pristup u svojoj komunikaciji. Njegov stil se temelji na informiranju birača i konkretnim prijedlozima. Izbjegava sukobe i često koristi miran, jednoličan, profesionalan ton koji odražava njegovu stručnost u području obrazovanja i znanosti. U svojim porukama je usklađen s establišmentom. Primorac se često poziva na racionalnost i promišljeno vođenje države, što mu omogućava da izbjegne ekstremne retoričke sklonosti, ali ga može učiniti manje privlačnim biračima koji žele snažniji emocionalni angažman i jakog lidera.
3. Marija Selak Raspudić – Stil: energija i angažman
Marija Selak Raspudić ima vrlo dinamičan i strastven ženski komunikacijski stil. Njene poruke često odražavaju snažnu angažiranost prema socijalnim pitanjima i temama koje se tiču budućnosti Hrvatske, poput obrazovanja, prava žena i generacijskih nejednakosti. Njen stil je često optimističan i poziva na akciju, zbog čega se povezuje s mladim biračima i onima koji traže promjene. Iako povremeno koristi emotivne apele, ona također zadržava analitičku dimenziju, što je balans koji joj pomaže u povezivanju s različitim segmentima biračkog tijela.
4. Ivana Kekin – Stil: suosjećajan i promišljeno kritički
Ivana Kekin se ističe svojim suosjećajnim pristupom, temeljenim na socijalnoj pravdi, ekološkim pitanjima i ljudskim pravima. Njen komunikacijski stil je često empatičan, a istovremeno kritički oštar i bez zadrške prema postojećem političkom establišmentu. Njezin ton je aktivistički, a poruke jasno oslikavaju njen fokus na održivost i promicanje socijalnih vrijednosti. Kekin se koristi analizama i konkretiziranim prijedlozima, često pozivajući na kolektivnu odgovornost, čime pokušava mobilizirati birače koji su svjesni važnosti promjena, ali bez političkog ekstremizma.
5. Miro Bulj – Stil: provokativan, direktan s nacionalnim nabojem
Miro Bulj je poznat po svom oštrom, često provokativnom stavu, koji se temelji na ideološkoj, domoljubnoj retorici i antiestablišmentskom tonu i porukama. Njegov stil je utemeljen na jednostavnim, ali snažnim porukama koje apeliraju na emocije birača i braniteljske populacije. Bulj često koristi jasan, direktan jezik koji ne tolerira kompromis, što može privući birače nezadovoljne trenutnim političkim vodstvom. Međutim, takav pristup također može izazvati podjele, s rizikom da se ne poveže s umjerenijim biračima koji traže pomirenje unutar društva.
6. Tomislav Jonjić - Stil: autentičan i personaliziran, fenomen marginaliziranog kandidata u mainstream medijima
a) Jezik i ton komunikacije
Jonjićev jezik karakterizira jednostavnost i neposrednost, što ga čini pristupačnim široj publici. Iako političari često koriste složeniji jezik u javnim nastupima, Jonjić se služi jednostavnim, razumljivim izrazima koji su usmjereni na svakodnevne probleme građana. Njegov ton je ozbiljan, ali ne i pretenciozan. U komunikaciji često koristi direktne poruke, izbjegava apstraktne političke fraze establišmenta i fokusira se na konkretne prijedloge i rješenja.
b) Oblikovanje poruka biračima
Jonjićev komunikacijski stil jasno se oslanja na ideju "protuusmjerenja" – on nastoji zauzeti poziciju protiv mainstream političkih elita i medija, što mu omogućava da se poveže s onim biračima koji osjećaju nezadovoljstvo trenutnom političkom situacijom. Poruke su često kritičke prema etabliranim političkim strankama, dok se istovremeno ističe kao opcija koja nudi novu kvalitetu. Posebno je uspješan u apeliranju na nacionalni ponos i samostalnost, što je atraktivno za birače u hrvatskom iseljeništvu.
c) Mediji i javni nastupi
Budući da je Jonjić od početka marginaliziran u hrvatskim mainstream medijima, nastoji pribjeći i iskoristiti alternativne kanale komunikacije kao što su manje regionalne televizije, platforme kao što su podcasti i društvene mreže. U tim prostorima njegova komunikacija postaje intimnija i personalizirana, jer često nastupa u formatima i platformama koje omogućuju duže razgovore i dublje povezivanje s publikom. U podcastima i manjim televizijskim emisijama, Jonjić je često više opušten, autentičan i neposredan, što mu omogućava da izgradi sliku kandidata koji je "blizak ljudima" i "nema skrivenih interesa". U manje formalnim medijima nastoji se distancirati od političke korektnosti i politiziranih narativa, što doprinosi njegovoj percepciji kao iskrenog i autentičnog kandidata. Ova strategija je od posebne važnosti za njegovu povezanost s hrvatskim iseljeništvom, kojemu je važna percepcija političke neovisnosti i borbe protiv sustava koji smatraju nepravednim.
d) Značaj za iseljeništvo
Jonjićev komunikacijski stil i poruke posebno su privlačni glasačima u hrvatskom iseljeništvu. Birači koji žive izvan Hrvatske često se osjećaju ignoriranima ili zanemarenima od strane političkog establišmenta, a Jonjić to prepoznaje i koristi u svom nastupu. Kroz poruke o važnosti očuvanja nacionalnog identiteta, borbi protiv korupcije i političke neovisnosti, Jonjić se prikazuje kao kandidat koji razumije specifične potrebe iseljeništva i ostavlja dojam kao da je njihov glas.
Svaki od kandidata donosi jedinstveni komunikacijski stil koji odgovara njihovim političkim pozicijama i osobnom pristupu. Milanović koristi provokativnost i autoritativnost, Primorac se oslanja na analitičnost i smirenost, Selak Raspudić donosi energičnost i optimizam, Kekin fokusira na socijalnu pravdu i empatiju, dok Bulj koristi provokativnost i nacionalni naboj, dok Jonjić koristi poziciju marginaliziranosti u hrvatskim mainstream medijima što mu je istodobno osiguralo poziciju favorita među hrvatskim iseljeništvom. U konačnici, uspjeh svakog kandidata ovisit će o tome kako će uspjeti povezati svoje poruke s potrebama i željama biračkog tijela koje traži promjene, ali i stabilnost u društvu.
Autorica: Anita Prka Đurašić